Iskoristit ću subotu, i napisati još jedan osvrt na vino u kojem smo uživali tijekom subotnjeg ručka, koji je bio u skladu sa Bio, Zelenim, Natura i inim zdravim pridjevima, leća i ječam na žlicu i svinjski kotlet kao prilog 
Uz kontinentalni ručak, naravno ide kontinentalno vino, u našem slučaju Graševina Adžić iz 2010, koja nam dolazi iz Zlatne doline ili ti Vallis Aurea, Kutjevo. Mlada Graševina koja još uvijek radi, što se primijetilo u mikro mjehurićima koji su bili prisutni u čaši. Boje limuna sa zelenkastim odsjajem. Voćna bomba, obiluje aromama tropskog voća, breskve i zlatnog delišesa, zaokruženo mirisom bagrema, i bijelog papra. U ustima se nastavlja voćna priča, zanimiljivo je kako je Adžić iskoristio malolaktičnu fermentaciju kao omekšivač kiseline, što je odmah primjetno, pogotovu kad se uzme u obzir da je Graševina ipak sorta koja je sklonija kiselinama, a pogotovu što je mlada i u razvoju. Nemojte me krivo protumačiti, u Adžićevoj Graševini kiseline su prisutne, no u blažem obliku, a prepoznaju se u okusima ananasa i crvene naranče. Kako okusni karakter vina ne bi bio jednosmjeran, pobrinule su se cvjetne note kamilice, blaga mineralnost i nježna kremasta tekstura sa pristojno dugim medastim aftertastom. S obziro da je vino lakšeg do srednjeg tijela, preporučio bih je uz jela poput mojeg današnjeg ručka, piletinu sa ražnja, svinjske kotlete sa žara i sl.
